Ognjen Strpic on Thu, 1 May 2003 23:44:03 +0200 (CEST) |
[Date Prev] [Date Next] [Thread Prev] [Thread Next] [Date Index] [Thread Index]
[nettime-see] Pingvin u poslovnom svijetu |
članak je pisan prigodno, za poslovni magazin, pa molim za dobrohotno čitanje općih mjesta i šturog prikaza socijalnih posljedica. no, odjeljci Sloboda softvera i Agregatne vrijednosti su, barem si ja tako umišljam, originalni u argumentaciji. comments welcome. -- OS Pingvin u poslovnom svijetu Banka 12(5), svibanj 2003., Kompjutor i biznis <www.bankamagazine.hr> Bavili se informatikom ili ne, sigurno znate što je Microsoft Office, što su Windowsi, a što Outlook; nekim od tih programa, možda i svima, vjerojatno se služite svakog dana. No, znače li vam nešto nazivi slobodni softver, program otvorena koda, GNU, ili Linux? Iako se i tim tehnologijama služimo gotovo uvijek kad koristimo Internet, one još nisu dio žargona većine poslovnih ljudi. Ako pitate informatičare, čut ćete da je slobodni softver pouzdan (jer svatko može proučiti njegov izvorni, programski kôd), prilagodljiv (jer se kôd smije mijenjati i nadopunjavati) i prenosiv (na današnje, ali i buduće sustave). Međutim, slobodni softver i ima jednu posve neobičnu vrlinu koja nema veze s tehnologijom: besplatan je. No, krenimo redom. Za svaki kompjuterski program, a i većinu "intelektualnih" proizvoda, vrijedi pregnantna pravnička formula: "The Product is licensed, not sold" - proizvod se ne prodaje, nego licencira. Pri nabavci softvera stječu se, dakle, neka ovlaštenja za njegovu upotrebu, a ne vlasništvo nad softverom. U ocjeni njegove vrijednosti za kupca, to obilježje softvera donosi, osim drugih kvaliteta samog programa, jedan dodatni faktor: uvjete licenciranja. Kad kupujemo ovlaštenje za upotrebu komercijalnog softvera, njegov nam vlasnik obično dopušta da se softverom služimo na jednom računalu, a od nas (osim novca) traži obećanje da njegov proizvod nećemo ustupiti drugima, da nećemo pokušati saznati kako radi, i tako dalje. Sloboda softvera Formula s početka prošlog odjeljka vrijedi i za slobodni softver, ili softver otvorena koda. Razlika je samo u tome pod kojim nam uvjetima tvorac programa dopušta koristiti slobodni softver. A uvjet je zapravo samo jedan: da nikome i nikada ne ograničimo pravo na njegovu upotrebu. Slobodni softver smijete umnožavati i komercijalno distribuirati, smijete čitati i mijenjati njegov programski kod, dijeliti ga prijateljima, prilagoditi svojim željama i potrebama. Možete ga ugraditi u svoje programe, bez naknade koristiti na koliko god računala hoćete, ali mu pritom ne smijete uskratiti nijednu slobodu s kojom ste ga primili. Prije svega, ne smijete ga proglasiti svojim vlasništvom i (pro)davati pod drugim uvjetima. Jedna od posljedica tih sloboda je i to, da se upotreba slobodnog softvera ne naplaćuje. Kako to funkcionira? Netko prvo, naravno, napiše program (pritom u njega u pravilu ugradi i dio "tuđeg" slobodnog koda). Taj program može prodati zainteresiranoj strani/stranama, a kupac ga smije distribuirati, pa i uz naknadu, ali mora omogućiti zainteresiranima uvid u cijeli izvorni kod programa. Ako želi, cijeli program može i dijeliti prijateljima i poslovnim partnerima umjesto rokovnika, ukratko, slobodan je činiti s njim što ga je volja, sve dok drugima ne ograničava iste te slobode. Sav slobodni softver tako je danas moguće besplatno "skinuti" s Interneta ili dobiti na zahtjev dobiti na drugi način, pa on doista de facto jest besplatan. Međutim, cijena slobodnog softvera svakako nije njegovo bitno obilježje. Slobodni softver bitno se razlikuje od "vlasničkoga" po uvjetima licenciranja, a ne po cijeni. Zamislite da vam se isti program po istoj cijeni nudi u dvije verzije licence: po tipičnoj licenci za krajnjeg korisnika vlasničkog softvera, i po licenci slobodnog softvera. Koji program, u uporabnom smislu, više vrijedi? Obratite pažnju da ovdje ne pretpostavljamo da je slobodno licenciran softver besplatan. Ako se, dakle, trguje ovlaštenjima, a slobodnim softverom se dobivaju veća ovlaštenja nego vlasničkim, onda slobodni softver ima veću vrijednost nego vlasnički (ako je sve ostalo jednako). Agregatne vrijednosti Ove, recimo to tako, agregatne vrijednosti tipova softvera nije uvijek lako uspoređivati. Kao primjer, evo izvadaka iz dva poznata licencna ugovora: Proizvod ne smiju koristiti više od dva (2) procesora istodobno na jednoj radnoj stanici. Smijete dopustiti da se na radnu stanicu spoji najviše deset (10) uređaja, koji smiju koristiti usluge Proizvoda, i to isključivo usluge korištenja podataka i pisača, internetske informacijske usluge i usluge daljinskog pristupa (...) Microsoft pridržava sva prava koja vam nisu izrijekom prepuštena ovom licencom za krajnjeg korisnika. Proizvod ne smijete iznajmljivati, davati u zakup niti posuđivati. (MS EULA) Čin pokretanja programa nije ograničen (...) Doslovce kopiran izvorni kod Programa smijete kopirati i distribuirati, onako kako ste ga i primili, u bilo kojem mediju. (...) Smijete naplatiti fizički čin prenošenja kopije (...) Sve aktivnosti osim kopiranja, distribucije i izmjene izvan su opsega ove licence. (GNU GPL) Kako bismo preciznije ocijenili vrijednost slobodnog softvera u odnosu na klasično licenciran vlasnički softver, eksplicirat ćemo neke od sloboda slobodnog softvera na temelju onoga što vlasnički softver zabranjuje. Evo jedne takve zamišljene licence za slobodni softver: Program smije koristiti neograničen broj procesora, neograničen broj radnih stanica i neograničen broj uređaja, i pritom koristiti sve raspoložive usluge Programa. Program smijete iznajmljivati, davati u zakup, posuđivati... I tako dalje. Popis dopuštenja je beskonačan: osim zabrane uskraćivanja slobode drugima, jedino ograničenje je vaša domišljatost. A koliko točno slobodni softver za vas vrijedi više od vlasničkog, ovisi o tome koje ćete njegove slobode uživati. Socijalne posljedice Sloboda koju slobodni softver pruža svojim stvaraocima i korisnicima ima i mnoge zanimljive socijalne posljedice, od kojih je za poslovanje jedna posebno važna: svi korisnici imaju zajedničku korist od svakog poboljšanja softvera kojim se služe. Nedavno je, primjerice, američka tvrtka koja proizvodi slobodni softver angažirala hrvatskog programera Matiju Nalisa; cijeli naručen i isporučen program danas je dostupan svima. Teško je precijeniti značenje tog obilježja stvaranja slobodnog softvera. Prema mišljenju nekih komentatora, taj fenomen zbog toga pripada u sferu socijalnog inženjeringa jednako koliko i u sferu računarstva. Sustav je vrlo sličan sustavu širenja akademskog i znanstvenog znanja. Zainteresirane strane financiraju znanstveno istraživačke institucije koje plaćaju znanstvenike, koji svoje rezultate objavljuju i tako čine dostupnima svima ostalima. Na temelju tih rezultata drugi znanstvenici dolaze do novih spoznaja i ... za stotinjak godina, od parnog stroja u tekstilnoj manufakturi stigli smo do mobitela koji vas poziva višeglasnim pjevanjem. Slobodnu razmjenu ideja, pokretač znanstveno-tehničke civilizacije, slobodni softver samo je na nov način stavio u pogon. Taj razvoj događaja ide na ruku svima - osim, dakako, tvrtkama koje zarađuju od prihoda dobivenih prodajom i (a odnedavna i iznajmljivanjem) ovlaštenja za upotrebu softvera. Procjenjuje se, međutim, da se oko 80% softvera u svijetu stvara radi upotrebe, a ne radi prodaje samog softvera. Proizvođači računalne opreme, primjerice, izrađuju i programe za njihovu integraciju s drugim sustavima, tzv. drivere, koje u pravilu ne naplaćuju, dapače trude se što češće besplatno nuditi njihove poboljšane inačice kako bi privukli nove kupce i zadržali stare. Za svakog ponešto Danas postoji slobodan softver za gotovo sva područja primjene računala: računalne mreže (npr. web poslužitelj Apache, poslužitelj lokalne mreže Samba), uredski softver (OpenOffice.org), baze podataka (Postgres, MySQL), programiranje, i tako dalje. Najpoznatiji su GNU, golem sustav aplikacija nastao pod okriljem Zaklade za slobodu softvera, te s njime povezani operativni sustavi Linux i BSD. Prema općoj ocjeni, mnogi od tih program na vrhuncu su današnje informatičke tehnologije. Za neke namjene pak ne postoji slobodni softver ekvivalentan vlasničkom: toj kategoriji pripadaju, primjerice, najbolji programi za pripremu za tisak. Prelazak na slobodni softver stoga nije odluka koja se donosi preko noći. Odgovor na pitanje "Koji je racionalan način da se slobodni softver uvede u poslovanje?" ovisit će o vašim potrebama i o veličini potrebnih programerskih intervencija. Možda ćete slobodnom softveru zasad moći u potpunosti povjeriti samo mrežne poslužitelje, no postignute uštede možda vas ohrabre i na znatnija ulaganja u slobodni softver. Da tržište sve više počinje reagirati na nove mogućnosti poslovanja sa slobodnim softverom, potvrđuje niz globalnih kompanija (primjerice, IBM) koje unapređuju njegove poslovne performanse. Što je osobito važno, primjetan je trend otvaranja lokalnih tvrtki specijaliziranih za primjenu i razvoj slobodnog softvera, prije svega u području računalnih mreža. A sami korisnici već su se odavno udružili, tako da u regiji djeluje velik broj udruženja korisnika slobodnog softvera, koji se najčešće okupljaju oko slobodnog operativnog sustava Linux. Udruge Linux korisnika imaju iznimno važnu ulogu u razvoju slobodnog softvera širom svijeta, osobito u pružanju korisničke podrške, lokalizaciji dokumentacije i korisničkog sučelja najčešće korištenih programa, a mnoge distribuiraju i nacionalne verzije Linuxa. Neke od njihovih adresa su www.lugos.si u Sloveniji, www.linux.hr u Hrvatskoj, www.linux.org.ba u BiH, www.linuxserbia.com u Srbiji, te www.linux.net.mk u Makedoniji. -- Ognjen Strpić ................................ http://boo.mi2.hr/~ognjen ............................................... Nettime-SEE mailing list Nettime-SEE@nettime.org http://www.nettime.org/cgi-bin/mailman/listinfo/nettime-see